Indonežani osuđuju nevjeru. Čini se da većina ljudi, ako ne i svi, to smatra nemoralnim.
No, ironično, čini se da broj nevjera u Indoneziji ne pokazuje znakove pada. Na temelju podataka prikupljenih od vjerskih sudova diljem Indonezije, nevjera je dovela do razvoda 10.444 para iz ukupno 15.771 brakorazvodnih slučajeva tijekom 2007. A prema podacima koji pripadaju glavnom ravnatelju Badilaga, Vrhovni sud Republike Indonezije, nevjera je prijavljena biti drugi najveći uzrok razvoda nakon ekonomskih čimbenika u 2011.
Navikli smo misliti da je nevjera znak nezdrave veze ili moralne mane. Zapravo, geni koje naslijedite od svojih roditelja također su odgovorni za ovaj devijantni čin.
Istraživanje koje je proveo istraživački tim na Sveučilištu Pennsylvania pokazalo je da 71 posto ispitanica koje su varale ima majku koja je također imala ljubavnu vezu. Isto tako i muškarci. Čak 45 posto muških ispitanika koji su flertovali s ocem koji je također imao ljubavnu vezu. Koji je razlog?
Genetika i nevjera, kakve veze ima?
Kod muškaraca se sklonost varanju više temelji na podsvjesnom moždanom nagonu naslijeđenom iz davnih vremena koji na seks gleda kao na čisto biološku aktivnost za reprodukciju kako bi se povećale njihove šanse da imaju više potomaka na svijetu.
Ono što treba razumjeti, želja ili motivacija za aferom svake osobe dolazi iz centra za nagrađivanje u mozgu gdje se proizvodi hormon dopamin. Kada je stimuliran - alkoholom, drogom, čokoladnim bombonima, seksom - mozak oslobađa dopamin. Ovaj hormon je ono što nas čini sretnima, uzbuđenima i sretnima.
Istraživanja pokazuju da kod muškaraca koji su ovisni o varanju, taj osjećaj uzbuđenja pomiješan sa srećom jer nisu (ili nisu) uhvaćeni u varanju zbog ovog povećanja dopamina još više ih motivira na to.
Ljudi koji imaju gen DRD4 u svom tijelu skloniji su varanju
S druge strane, na sklonost aferama kod nekih ljudi utječe i raznolikost gena u lancu DNK njihova tijela. Prema istraživanju Binghamtona, istraživača Državnog sveučilišta u New Yorku (SUNY), ljudi koji imaju određenu varijantu polimorfizma D4 receptora (DRD4 gen) vjerojatnije će imati aferu i spolne odnose izvan kuće.
Justin Garcia, vodeći istraživač i doktorand (S3) na Školi za evolucijsku antropologiju i zdravlje na SUNY Binghamtonu, rekao je da je kod ljudi koji imaju gen DRD4 sklonost varanju veća jer njihovo tijelo prirodno treba više stimulacije kako bi osjetilo zadovoljstvo. .
Na primjer, neki će se ljudi osjećati vrlo uzbuđeno nakon što završe vožnju uzbudljivim toboganom. Ali kod ljudi s DRD4 genom, oni će tražiti da ponove privlačnost, uvijek iznova, kako bi testirali svoje granice.
Iz studije je poznato da je 50 posto sudionika koji su imali gen DRD4 priznalo da su imali aferu barem jednom u životu u usporedbi s ljudima koji nisu imali ovaj gen (što je samo 22 posto). Zanimljivo, nastavila je Gracia, mutacija gena DRD4 naslijeđena je od roditelja. Dakle, ako vaši roditelji imaju ovaj gen, imate ga i vi.
Nije istina da su muškarci u većoj opasnosti od prevare
U evolucijskoj teoriji se kaže da su muškarci skloniji varanju zbog očuvanja potomstva. U međuvremenu, od davnina se od žena uvijek očekivalo da vjerno žive s jednim partnerom.
Iznenađujuće, studija objavljena u časopisu Evolution and Human Behavior 2014. godine otkrila je da su nakon promatranja više od 7000 finskih blizanaca žene koje su nosile mutacije gena vazopresinskog receptora u svom mozgu vjerojatnije varale.
Vasopresin je hormon koji se proizvodi u hipotalamusu mozga i pohranjuje u hipofizi na prednjem dijelu mozga; Oslobađa se zajedno s oksitocinom kada imamo fizički kontakt s drugim ljudima, poput grljenja, ljubljenja ili seksa.
Vasopresin igra glavnu ulogu u ljudskom društvenom ponašanju, kao što su povjerenje, empatija i seksualno povezivanje. Seks aktivira hormon sreće, koji zapravo jača vrijednost seksa kao aktivnosti za zbližavanje za žene, što također jača sklonost monogamiji sa svojim trenutnim partnerom.
Stoga je logično da bi mutacije gena receptora za vazopresin (koji mogu promijeniti njegovu funkciju) mogle utjecati na žensko seksualno ponašanje. Zanimljivo je da ova genska mutacija nije pronađena kod muškaraca. Međutim, istraživači još uvijek ne znaju da li mutacije gena u receptoru vazopresina povezane s nevjerom zapravo čine mozak manje osjetljivim na učinke hormona.
Hoće li svi koji imaju mutaciju gena automatski imati aferu?
Iznad svega, biološki čimbenici nisu jedini čimbenici koji igraju ulogu u nevjeri. Poznato je da i drugi čimbenici kao što su ekonomija, emocionalni problemi i zlouporaba alkohola imaju veliku ulogu u nečijoj vjerojatnosti da će imati aferu.
Na kraju, dok hormoni i genetika mogu u određenoj mjeri utjecati na naše ponašanje, konačna odluka je vaša – hoćete li ostati odani ili ćete osvojiti tuđe srce.
