Tjelesni dismorfni poremećaj, pretjerana opsjednutost idealnim tijelom

Svi imamo nešto što ne volimo u svom izgledu – prćast nos, tamnu kožu ili oči koje su premale. Obično su te pritužbe samo kasno jer shvaćamo da je to samo dio naše nesavršenosti kao ljudskih bića. No, druga je priča za neke ljude koji se osjećaju nezadovoljno pa su opsjednuti "invaliditetom" svog tijela. Važno im je da očajnički pokušavaju imati idealan oblik tijela kako bi ih društvo prihvatilo. Ako ste takvi, to može biti znak da imate simptome tjelesnog dismorfnog poremećaja.

Što je tjelesni dismorfni poremećaj (BDD)?

Tjelesni dismorfni poremećaj (BDD) je jedna vrsta mentalni poremećaji povezana s jakom opsesijom negativnom slikom tijela. BDD je karakteriziran neprestanim razmišljanjem i brigom o tjelesnom 'onesposobljenosti' i izgledu tijela ili usredotočenjem pretjerane pažnje na određene tjelesne nedostatke.

U stvarnosti, uočeni/zamišljeni "nedostaci" mogu biti samo manje nesavršenosti, poput kosih očiju ili niskog rasta, ili čak nikakve - osjećaj debelog/ružnog iako nisu. Za ostale koji su to vidjeli, to nije bio problem. No, za njih se "hendikep" smatra toliko velikim i uznemirujućim da uzrokuje jak emocionalni stres i snižava samopouzdanje na nisku razinu samopoštovanja.

Osobe s BDD-om mogu se uključiti u nekoliko vrsta opsesivno-kompulzivnog ponašanja (ponavljajuće radnje, a da toga nisu svjesne) kako bi pokušale sakriti ili prikriti svoje nedostatke iako ta ponašanja obično pružaju samo privremeno rješenje, na primjer: maskirna šminka, veličina haljine, frizura, stalno gledanje u zrcalo ili izbjegavanje uopće, češanje kože i tako dalje. Neki ljudi s BDD-om mogu razmišljati o plastičnoj kirurgiji kako bi poboljšali svoj izgled.

Treba razlikovati od toga kako se normalni ljudi brinu o svom tijelu. Rutinska njega tijela prirodna je stvar i zapravo je korisna. Ali ova opsesija otežava ljudima s BDD da se usredotoče na bilo što osim na svoje nesavršenosti. Osoba koja ima BDD bit će vrlo posramljena, pod stresom i tjeskobna ako upozna puno ljudi. Čak i osobe s teškim BDD-om mogu na bilo koji način ne napuštati svoje domove jer se boje da će drugi loše procijeniti njihov izgled.

BDD se najčešće javlja u adolescenata i odraslih, a istraživanja pokazuju da gotovo podjednako pogađa muškarce i žene. Obično se simptomi BDD pojavljuju u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi.

Koja je uobičajena opsesija BDD-a?

Osobe s tjelesnim dismorfnim poremećajem obično su vrlo, jako opsjednute svojim fizičkim nedostacima, koji nisu u skladu s njihovim vlastitim očekivanjima, koja po njima također nisu u skladu sa "standardom" idealnog tijela u društvu. Na primjer:

  • Koža: kao što su bore na koži, ožiljci, akne i tamne mrlje. Ljudi BDD-a opsjednuti su lijepom i besprijekornom kožom. Mala posjekotina ili prištić koji kvari izgled kože može izazvati paniku kod osoba s BDD.
  • Kosa, uključujući kosu na glavi ili tijelu. Možda žele imati lijepu i zdravu kosu na glavi, a ne žele imati dlake na određenim dijelovima tijela, poput pazuha i stidnog područja.
  • Crte lica: kao što je želja imati oštar nos, dugu bradu, tanke obraze, deblje usne i drugo.
  • Težina: osobe s BDD obično su opsjednute idealnom tjelesnom težinom ili jakim mišićima.
  • Ostali dijelovi tijela: kao što su grudi i stražnjica koji žele izgledati punije, penis koji želi biti veći i drugi.

Što uzrokuje BDD?

Točan uzrok BDD nije poznat. Ali određeni biološki i okolišni čimbenici mogu pridonijeti njegovom razvoju, uključujući genetsku predispoziciju, neurobiološke čimbenike kao što su poremećena funkcija serotonina u mozgu, osobine osobnosti, utjecaji društvenih medija i obitelji prema prijateljima, kao i kultura i životna iskustva.

Traumatska iskustva ili emocionalni sukobi tijekom djetinjstva i nisko samopoštovanje također mogu povećati rizik od razvoja BDD. Stoga je važno od malih nogu ulijevati razinu samopouzdanja.

Koji su simptomi BDD?

BDD može utjecati na svakodnevni život, uključujući posao, društveni život i odnose. To je zato što osobe s BDD-om imaju iskrivljen pogled na sebe i svoju pozornost usmjeravaju samo na vlastite nedostatke, pa su manje sposobni obratiti pozornost na svoju okolinu.

Stoga je važno poznavati simptome BDD-a kako bi se njegov razvoj mogao rano zaustaviti. Neki od ranih znakova da netko može imati BDD su:

  • Voli uspoređivati ​​svoj izgled s drugima.
  • Voli se ponašati ponavljajuće i dugotrajno, kao što je gledanje u ogledalo ili pokušaj sakriti ili prikriti mrlje na koži.
  • Uvijek pitajte ljude oko sebe da li su nedostaci u njegovom izgledu vidljivi ili ne.
  • Stalno uočavanje ili dodirivanje uočenog nedostatka.
  • Osjećate tjeskobu ili ne želite biti u blizini ljudi.
  • Pretjerana prehrana i/ili tjelovježba.
  • Više puta se obratite medicinskom stručnjaku, kao što je plastični kirurg ili dermatolog, kako biste poboljšali njezin izgled.

Nezadovoljstvo oblikom tijela može ljude s BDD-om navesti na ekstremne dijete, što dovodi do anoreksije, bulimije ili drugih poremećaja prehrane. Neki ljudi s BDD-om mogu razmišljati o samoubojstvu ili pokušati samoubojstvo jer osjećaju da nisu uspjeli imati idealan oblik tijela zbog svog "tjela s invaliditetom".

Kako se nositi s tjelesnim dismorfnim poremećajem?

Tjelesni dismorfni poremećaj često ne shvaćaju vlasnici tijela pa izbjegavaju govoriti o simptomima. No važno je konzultirati se s liječnikom čim primijetite početne simptome.

Vaš liječnik vam može postaviti dijagnozu na temelju vaše medicinske povijesti i fizičkog pregleda ili vas uputiti specijalistu (psihijatru, psihologu) radi bolje procjene. Kognitivna bihevioralna terapija zajedno s lijekovima prilično je učinkovita i najčešće se koristi kao plan liječenja BDD.

Najnoviji postovi

$config[zx-auto] not found$config[zx-overlay] not found